Kao nijedna grupa u Crnoj Gori Crveno i Crno ima nevjerovatan respekt od struke i publike iako njihova diskografija ne počiva na „kokica sistemu”. Ono što lansiraju u etar tu ostaje zauvijek, jer je kvalitet jedina vodilja ovog benda.

- Stvarno jesmo neko ko vodi računa o kvalitetu i držanju nekog nivoa, ispod kojeg ne smijemo ići, a to publika voli i cijeni. Žao mi je što ne stvaramo više, ali to su neke okolnosti koje su se namjestile i jednostavno smo se prepustili. Mnogo posla i nedostatak vremena - kaže za "Dan" Tina Džankić, vokal u bendu.

Nastupi nažalost su bili privilegija kolegama muzičarima u regionu, što sa našim umjetnicima nije bio slučaj.

- Sreća za muzičare iz regiona. Čula sam da su u Hrvatskoj, njihove zvijezde, radili velike bine. To je za nas još uvijek nedostižno. Radili su se internet koncerti itd. Jedina dobra stvar koja nam se desila je Nikšićko roks u organizaciji Mika ProArt i naše Milene Đergović. Bar na kratko smo se podsjetili kako je to biti na bini. U početku je bila kazna, a nakon toga, za mene, studijski rad i rad na albumu prvijencu!

Iako je koncert Pjesma za društvo protekao bez publike oni su se na bini sjajno proveli.

- Nikšićko roks smo, naravno, radili bez publike. Moram priznati da smo se toliko uželjeli svirci, da nismo osjetili taj nedostatak. Ali, ništa ne može zamijeniti energiju koju publika daje i koju ti njoj vraćaš. Život je čudo!

Pjesma za društvo je bila infuzija za vraćanje u život.

- Poslije godinu dana ne sviranja, ovo je bilo osvježenje, vraćanje u život. Ljudi ne mogu da shvate da je ovo naš poziv i da nam je neko oduzeo pravo na rad. Bili smo puni želje i energije da zvučimo super i prenesemo to gledaocima i slušaocima, pa smo se trudili da se i mi provedemo dobro i da se to osjeti. Baš je vladala neka pozitivna energija sa svih strana. Hvala Mika ProArt, Nikšićko pivo, PAM, Sekretarijat za kulturu i sport glavnog grada, Delta sitiju! Bez njih ovo ne bi bilo moguće. Živjeli uz pjesmu za društvo - poručila je Tina.

Za dobro društvo sviraju se samo odabrane pjesme, pa je tako bilo i ovoga puta.

- Super je što smo dobili priliku da sviramo i autorske pjesme. Pored toga, svirali smo strane i domaće obrade/kavere. Trudili smo se da odaberemo dobre pjesme, koje prijaju nama, a onda i publici.

Na njihovom repertoaru nema narodnjaka. Ali, kako je kazala Tina, znaju da se našale prije ili poslije nastupa, pa zapjevaju.

- Ja jedino što mogu to su neke lijepe izvorne pjesme, pa možda to bude Ksenija Cicvarić, Silvana Armenulić... - otkrila je Džankić.

U studiju Mihe Radonjića svi su pomali svratili da ponešto snime, ali najmanje je bilo vremena za autorske pjesme benda Crveno i crno.

- Drago mi je da su se kolege pokrenule, da smo shvatili da možemo napredovati i što smo iskoristili ovo vrijeme za stvaranje. Mi nismo još uvijek snimili pjesmu, imamo neke planove, ali nam uvijek fali neki dobar tekst ili bar nekoliko taktova, da se ubacimo u film. Što ne znači da se to ne može desiti u nekoliko minuta, kad se kockice slože - otkrila je Džankić.

A.Š.

Volim obje boje

Na Tinin glas smo navikli od osnivanja grupe, s kraćom pauzom, ali ipak se njen vokal vezuje za dvije boje crvenu i crnu, iako ona ne bi voljela da bira samo jednu.

- Da, ja sam bila prvi vokal benda, možda sa mnom i zatvore krug. Volim i jednu i drugu boju, nosim ih često i privatno, zato ne bih voljela da biram - kazala je Tina.

---